U petak 10. januara 2017. godine u konferencijskoj sali u Poliklinici UKC RS na 1. spratu održala se osma redovna pres konferencija tokom koje smo govorili o preseljenju klinika sa gornjih etaža CMB-a u donje renovirane etaže čime su stvoreni uslovi za nastavak rekonstrukcije CMB-a i ostvarenja našeg višedecenijskog sna da se konačno svi smjestimo pod jedan krov, te o tome šta ovaj korak u implementaciji Projekta rekonstrukcije Centralnog medicinskog bloka i izgradnje Sjevernog krila znači za pacijente i osoblje i šta on predstavlja za našu ustanovu u organizacionom smislu.Sagovornici tokom pres konferencije bili su generalni direktor Univeritetskog kliničkog centra Republike Srpske prof. dr Mirko Stanetić, načelnik Klinike za očne bolesti prof. dr Milka Mavija i načelnik Klinike za neurologiju doc. dr Aleksandra Dominović-Kovačević.
Naime, u sklopu projekta rekonstrukcije i izgradnje Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, za samo tri dana preseljene su klinike sa gornjih etaža Centralnog medicinskog bloka u donje renovirane etaže. Kažemo „za samo tri dana“ jer se radi o poslu koji je teško uraditi i za mjesec dana. Šta rekonstrukcija i izgradnja UKC RS podrazumijeva, kakve promjene donosi pacijentima i zaposlenim, ilustrovali smo na primjerima Klinike za neurologiju i Klinike za očne bolesti.
Tokom 2016. godine u Klinici za neurologiju hospitalizovano je 3.588 kompleksnih neuroloških bolesnika. U Poliklinici UKC RS je tokom prošle godine pregledano 47.457 neuroloških pacijenata, od kojih 8.580 pacijenata sa hitnim neurološkim stanjima. Drugim riječima, u našoj Klinici za neurologiju je samo tokom jedne godine direktno zbrinuto 51.045 pacijenata.
Tokom 2016. godine u Klinici za očne bolesti je operisano 3.554 pacijenata, a u Poliklinici UKC RS je pregledano 35.480 oftalmoloških pacijenata.U istom vremenskom periodu hospitalizovano je je 3.297 pacijenata. Drugim riječima, u našoj Klinici za očne bolesti je samo tokom jedne godine direktno zbrinuto 42.331 pacijenata. Kažemo direktno, jer tu ne ubrajamo konzilijarne preglede pacijenata koji su hospitalizovani u drugim službama i klinikama ili razmatranje pojedinačnih slučajeva na onkološkim konzilijumima. U samo dvije klinike Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske za samo godinu dana medicinski smo zbrinuli jedan grad od skoro 100.000 stanovnika.
Prvi veliki korak u rekonstrukciji Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, ključna prekretnica u načinu našeg funkcionisanja, bilo je puštanje u rad Poliklinike. Riješili smo jedan od najvećih problema s kojima smo se suočavali u svakodnevnom radu, a to je miješanje pacijenata koji su npr. primljeni zbog teškog moždanog udara ili kompleksne operacije oka i pacijenata koji su npr.došli da provjere vid. Preko 80.000 pacijenata ove dvije klinike je pregledano u Poliklinici, za samo godinu dana. Osamdeset i nešto hiljada pacijenata koji su se do donedavno miješali sa hospitalizovanim pacijentima … Smanjili smo nervozu, tenzije i nezadovoljstvo ljudi koji su bolesni i konačno dobili priliku da građanima pružimo ono što najbolje znamo, zašto postojimo – vrhunsku medicinsku uslugu, podršku i razumijevanje.
Sada smo u rekonstruisane etaže preselili i stacionare klinika. U rekonstruisanim spratovima Centralnog medicinskog bloka, u koje su preseljene četiri klinike, ima ukupno 216 kreveta. Svi pacijenti leže u dvokrevetnoj ili jednokrevetnoj sobi, što je potpuno drugačije u odnosu na stanje u drugim klinikama i službama, u kojima imamo i po desetak pacijenata u jednoj sobi. Kreveti su automatizovani, sobe imaju vlastiti toalet, tuš, a omogućena je i stalna komunikacija pacijenta sa medicinskim sestrama – tehničarima, preko uređaja za poziv. U centralnom dijelu na svakom spratu nalaze se prostorije za rad osoblja, toaleti za osoblje i toaleti za pacijente, kupatila za osobe sa poteškoćama u kretanju, dnevni boravci pacijenata, administracija, boravci osoblja, kuhinje… te vertikalne i horizontalne komunikacije. Na ulazu na obnovljene spratove sada se nalaze i vrata, što ranije nismo imali. Administrativni radnici dočekuju posjetioce i upućuju ih, tako da smo značajno smanjili lutanja od sobe do sobe i istovremeno obezbijedili veću bezbjednost i privatnost pacijentima i bolje uslove za rad zaposlenih.
Šta to praktično znači u smislu poboljšanja kvaliteta rada s pacijentima jasno je na primjeru pacijenata Klinike za neurologiju. S obzirom da su sve sobe dvokrevetne ili jednokrevetne, povećan je manipulativni prostor oko bolesnika što olakšava njegu neuroloških bolesnika koji su u 80 odsto slučajeva nepokretni. Automatizovani kreveti, koji se mogu trodjelno podesiti, olakšavaju postavljanje bolesnika u položaj koje njegovo oboljenje zahtijeva.Teški neurološki bolesnici koji imaju očuvanu funciju jedne ruke u mogućnosti su da pritiskom na dugme pozovu sestru, kojoj signalizacija na radnom pultu, kao i signalizacija iznad sobe pokazuje koji je bolesnik poziva, a isključuje se u trenutku kada sestra/tehničar priđe pacijentu. Ukoliko je sestri neophodna pomoć ljekara ona ga pomoću dugmeta poziva. Svi toaleti su prilagođeni za ulazak invalidnih lica sa posebnim kolicima, koja se koriste za higijenu bolesnika. Dobili smo mogućnost da, u posebnim kadama, održavamo ličnu higijenu najtežih bolesnika sa kvadriplegijom, što kod bolesnika dovodi ne samo do poboljšanja fizičkog stanja već doprinosi njihovom psihičkom oporavku.
Bez ikakve sumnje, kapitalni objekti koje gradimo, najnovija oprema i edukacija našeg kadra su od esencijalnog značaja za dalji razvoj i proširenje dijagnostičkih i terapijskih metoda koje pružamo našim pacijentima. Međutim, u cilju suštinske rekonstrukcije s namjerom da u pravom smislu te riječi, pružimo najbolju moguću, vrhunsku uslugu pacijentima, paralelno sa rekonstrukcijom sprovodimo cijeli niz aktivnosti koje se odnose na organizaciju i efikasnost našeg rada, u čemu su najvažnija karika zaposleni Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, koji svaki dan pomjeraju granice na više.
Jedan od većih pomaka koje smo uradili tokom prethodnog perioda je približavanje i uspostavljanje boljeg i tješnjeg odnosa sa pacijentima. Činjenica da je Klinika za neurologiju prva u BiH koja je počela primjenjivati trombolitičku terapiju kod moždanog udara, da je to jedina klinika u BiH koja primjenjuje botulinski toksin kod fokalnih distonija i prva neurologija u BiH koja je otvorila kabinet za izoelektrično fokusiranje likvora te da smo još 2009. godine otvaranjem kabineta za cjelonoćno slikanje bolesnika u znatnoj mjeri unaprijedili dijagnostiku i terapiju u oblasti medicine koja se bavi bolestima spavanja sama po sebi ne znači ništa. Međutim, ako to stavimo u kontekst toga da svake godine govorimo o moždanom udaru, da objašnjavamo kod kojih simptoma se mora odmah otići ljekaru (a često su to simptomi koji predstavljaju tanku granicu između života i smrti) i na taj način spasimo veliki broj života ili činjenice da smo osnovali Udruženje oboljelih od amiotrofične lateralne skleroze ( ALS) i na taj način skrenuli pažnju i dobili podršku javnosti za liječenje te bolesti, dolazimo do toga koliko smo posvećeni našim pacijentima.
Činjenica da u Bosni i Hercegovini jedino u Klinici za očne bolesti UKC RS postoji kabinet za medikal retinu u sklopu Medikal retina centra u kojem se, uz pomoć savremenog diodnog lasera, kamere za fluoresceinsku angiografiju i aparata za optičku koherentnu tomografiju, radi najveći broj sofisticiranih dijagnostičkih i terapijskih procedura za pacijente sa oboljenima zadnjeg segmenta oka, ili da jedini u BiH imamo kabinet za vitreoretinalnu hirurgiju i kabinet za strabizam i da pored ovih kabineta, planiramo početi sa radom i kabineta za elektrofiziologiju oka, koji će biti jedini kabinet ove vrste ne samo i BiH, nego i u okruženju opet sama po sebi ne znači ništa. Ali, činjenica da stalno upozoravamo građane da se čak 80 odsto oftalmoloških oboljenja može izliječiti i da u takva oboljenja spadaju katarakta, glaukom, dijabetička retinopatija, senilna degeneracija makule itd, i da ih stalno obavještavamo da je neophodno simptome prepoznati na vrijeme i liječiti na adekvatan način, znači više od svih od svih naših saopštenja u kojim navodimo koje nove procedure smo usvojili ili u kojem pravcu idemo. Za nekoliko dana, kao i svake godine, ćemo razgovarati o glaukomu, jednom od najčešćih oftalmoloških oboljenja koje, ukoliko se na vrijeme ne otkrije i ne liječi, dovodi do neminovnog sljepila. Naši građani će moći da izmjere očni pritisak, pregledaju prednji segmenta oka i očno dno. Preventivnim pregledima smo nebrojeno mnogo pacijenata spasili od sljepila.