Prim. dr Borislav- Braco Smoljanović (1932-2020)

 

Obavještavamo javnost i zaposlene u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske da je 15. decembra 2020. godine preminuo naš uvaženi oftalmolog prim. dr Borislav Smoljanović.  Prim. dr Borislav Smoljanović rođen je 1932. godine u Hrastovici, Petrinja. Medicinski fakultet završio je 1959. godine u Sarajevu. U periodu od 1961 – 1964 godine radio je u Domu zdravlja Banjaluka i u Zdravstvenoj stanici Krupa na Vrbasu gdje je obavljao i funkciju upravnika Stanice. Od 16. septembra 1964. godine zaposlen je u tadašnjoj Opštoj bolnici Banjaluka. Specijalizaciju iz oftalmologije, kao i postdiplomske studije završio je u Zagrebu 1968. godine. Obavljao je funkciju šefa Operativnog odsjeka u Oftalmološkoj službi tadašnjeg Medicinskog centra Banjaluka, a kasnije šefa Hirurškog odsjeka sa specijalističkim ambulantama u Klinici za očne bolesti tadašnjeg Kliničko-bolničkog centra Banjaluka, kao i pomoćnika načelnika Klinike za očne bolesti.

Ratne godine su mu nametnule i dodatne obaveze i dužnosti, koje je časno i uspješno izvršavao. U zasluženu penziju odlazi 1997. godine, ali je do poslednjeg dana sa radošću i entuzijazmom radio sa oftalmološkim pacijentima.

Poslovodstvo UKC RS na čelu sa prof. dr Vladom Đajićem izražava iskreno saučešće porodici preminulog.

U nastavku su riječi kolektiva Klinike za očne bolesti UKC RS

„Bio je pravi doktor, u punom smislu te riječi: čovjek koji je sve stvari sagledavao pažljivo i sa iskustvom. Slušajući pacijenta i njegove tegobe, znao je uvijek naći prave riječi i prava rješenja za svaki problem. Često se sjetimo i kako je znao da kaže da svaki značajniji problem treba prespavati da se nađe odgovarajuće rješenje. Svaki susret sa njim donosio je radost kolegama i prijateljima, kojih je bilo mnogo na svim meridijanima. Pozitivna energija koju je širio svuda oko sebe nikoga nije ostavljala imunim. Imao je beskonačno mnogo strpljenja i znao iz svake situacije da izvuče ono što je dobro, korisno i plemenito. Kolegama oftalmolozima i saradnicima koji su kroz posao i neformalna druženja imali priliku da uče od doktora Brace i stasavaju uz njega ostaje praznina u duši i srcu, a porodici i prijateljima nesagledivi gubitak, jer dr Braco je bio samo jedan… Bio je dobar suprug, dobar otac svojim dvjema kćerkama Saši i Nini, i dobar deda svojim unucima, jednom rečju dobar, dobar čovjek. Njegov vedri i nasmijani lik će ostati zauvijek u našim srcima.

Neka mu je vječna slava i hvala!“