Dvije godine pandemije izjave ljekara

Prof. dr Vlado Đajić- generalni direktor UKC Republike Srpske

„Iza nas su dvije godine bespoštedne borbe protiv nevidljivog neprijatelja, korona virusa. Od početka pandemije u našoj ustanovi na bolničkom liječenju je bilo 12 000 pacijenata oboljelih od Covida 19.  Same brojke govore više od riječi koji obim posla su zdravstveni radnici iznijeli na svojim leđima. Ponosan sam na sve zaposlene u UKC Republike Srpske i na ovaj bijeli mantil koji nosim i na činjenicu da su svi pacijenti dobili pravovremenu zdravstvenu zaštitu. U Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske, najvećoj i najreferentnijoj ustanovi koja zbrinjava građane iz cijele Republike Srpske, otkako je počela pandemija korona virusa ulažu se nadljudski napori u borbi za živote naših pacijenata. Za svaki život smo se borili i borimo se danonoćno, radeći praktično u dva paralelna zdravstvena sistema u jednoj zdravstvenoj ustanovi – u covid i necovid sistemu. I pored svih teškoća i udara uspjeli smo sačuvati zdravstveni sistem i, zahvaljujući konstantnoj podršci Vlade Republike Srpske i kompletnog rukovodstva Srpske, osigurati sredstva, te iznijeti najteži teret borbe protiv pandemije, koja još traje, a, nažalost, prema svim prognozama, trajaće još. Ponosan sam zato što nijedan naš pacijent, bilo da ima kovid ili nekovid oboljenje, nije ostao bez zdravstvene zaštite. Tim podatkom se ne mogu pohvaliti ni neke mnogo razvijenije zemlje Zapada. Zahvaljujući finansijskim ulaganjima, dobroj organizaciji, pravovremenom planiranju i sposobnostima naših ljudi, uspjeli smo odgovoriti na sve izazove. Uvijek naglašavam da su za to najzaslužniji, prije svih, naši ljekari i medicinsko osoblje, oni koji su se najviše žrtvovali radeći i dan i noć i ne pitajući kad će završiti svoj posao, dok su njihove porodice, djeca, muževi, supruge, roditelji, takođe trpili zbog njihovog stalnog odsustva od kuće. Bez obzira na situaciju nastavljamo sa ulaganjem u opremu, edukaciju kadra kako bi naši građani dobili vrhunsku zdravstvenu zašitu“ –  rekao je prof. dr Vlado Đajić

Prof. dr Antonija Verhaz, načelnica Klinike za infektivne bolesti

Dolazak prvog pacijenta 5. marta 2020. godine pokrenuo je niz pitanja, aktivnosti i želju da se borimo sa novom bolesti, o kojoj smo do tada znali veoma malo. Pandemija koronavirusa dovela je do brojnih izazova na koje je trebalo odgovoriti, kako u profesionalnom tako i u ličnom životu. Neizvjesne prognoze, nemogućnost predviđanja i planiranja, uvođenje epidemioloških mjera, na početku vrlo strogih, kao što su bila mjera ograničenog kretanja, uticala je ne samo na rad, već i na svakodnevne aktivnosti i život ljudi, i nas zdravstvenih radnika. U tim trenutcima sam razmišljala, kako ne treba dalekosežno razmišljati, već rješavati problem jedan po jedan, i potruditi se da se svakodnevno rad što bolje organizuje.

Naša ustanova je tokom posljednje 2 godine u kontinuitetu liječila oboljele od Covid-19. Prvi talas koji je započeo u martu 2020. godine bio je izuzetno težak jer nismo, kao ni cijeli svijet, imali dovoljno iskustava u dijagnostici i liječenju ove bolesti. Nakon toga slijede drugi, treći, četvrti, i sada nadajmo se poslednji peti talas pandemije. Bili smo pripremljeni i svjesni da će epidemija trajati, nismo znali tada da će trajati 2 pune godine. Nismo znali da će biti potrebna takva mobilizacija ljudskih resursa, prostornih kapaciteta, i da će se desiti ogromna potrošnja medicinskih resursa.

U profesionalnom smislu od početka pandemije imali smo nekoliko izazova, organizacija rada u vanrednim uslovima pandemije, edukacija osoblja, posebno u smislu korištenja lične zaštitne opreme, pravljenje prokola liječenja. Najteži dio rada jeste obollijevanje i hospitalizacija kolega, zdravstvenih radnika. Nekolicina je imala teške kliničke forme bolesti, a neki su izgubili bitku sa bolesti. Strah za članove porodice, da li ćemo im prenijeti bolest, da li ćemo i sami oboljeti je nešto sa čim smo se suočavali od početka. Međusobna podrška nije izostala, hrabreći jedni druge i vrijedno radeći savladavali smo prepreke, dan po dan, mjesec po mjesec, evo već dvije godine. Rad sa zaraženima direktno ugrožava zdravlje, ali i zdravlje naših ukućana i porodice, što posljedično predstavlja dodatni psihološki pritisak.

Zadovoljni smo organizacijom ustanove, podrškom zaposlenima, jer rukovođenje u kriznim situacijama je najteži oblik rada i funkcionisanja jedne ustanove. Organizovali smo se u vanrednim uslovima, brzo smo reagovali, stalno se prilagođavajući novonastaloj situaciji i međusobno koordinišući sve aktivnosti. Iako nas je pandemija Covid19 u proteklom periodu izmorila, istrošila naše resurse, iz pandemije izlazimo jači, sa jednim novim velikim iskustvom, sa mnogo mladih ljekara koji će biti budućnost našeg zdravstvenog sistema. Nije samo virus zarazan, zarazni su i ljubav, podrška, razumijevanje i briga za ljude koji su nam najbliži.

Dr Biljana Zlojutro, specijalista anestezije i reanimatologije, supspecijalista intenzivne terapije, Klinika intenzivne medicine za nehirurške grane

Prvi susret sa koronom – razmišljanje o neizlječivoj bolesti, mješavina brige i očaja,  strah za moju djecu, moje najbliže, kolege, to su moji ljudi, moji prijatelji, lični strah, jedan od najtežih momenata dosadašnjeg profesionalnog života, ali odlučnost da se borim zajedno sa svima njima, izbora nema, mi smo ti koji jedino mogu i moraju pomoći.

S obzirom na svakodnevni enorman priliv kritično oboljelih pacijenata razmišljanja su se kretala od danas do sutra u smislu ekstremno teške svakodnevne borbe, samo da prođe ovaj dan, ali prvo nadanje je bilo da ćemo ljeto 2020. dočekati slobodni od COVID- a.

Najstrašnija je borba sa strahom od gubitka i bolesti najrođenijih ili nekog od kolega koji se još više potencira činjenicom da svakodnevno gledate smrt, životi nestaju pred očima, porodice se rasipaju, niste u stanju da spasite pacijenta bez obzira na sav trud, zalaganje, resurse i znanje koje uložite da biste pomogli. Tokom vremena frustracija je rasla zbog činjenice da je smrtnost kod COVID-a ekstremno visoka iako je visoka stopa smrtnosti inače karakteristika liječenja pacijenata u intenzivnoj.

S obzirom na potpuno novu situaciju i apsolutne nepoznanice u vezi sa novonastalim oboljenjem, način organizacije ustanove i sistema zaštite, praktično, u uslovima katastrofe bio je više nego dobar. Prilagođavanje situaciji takođe je bilo promptno i pravovremeno, naročito kada napravimo poređenje sa sistemima koji su finansijski i organizaciono daleko moćniji od nas.

Dr Slavica Zeljković, načelnica Urgentnog centra

Sa pojavom i porastom broja oboljelih u Evropi, naročito sa situacijom koja se dešavala u Italiji, započele su pripreme u Urgentnom centru UKC Republike Srpske. Osoblje je edukovano za primjenu  zaštitne opreme i svih drugih mjera za sprečavanje i suzbijenje zaraze, definisani su putevi kretanja i razdvajanja suspektnih i oboljelih pacijenta od ostalih hitnih pacijenata. Na ulazu u Urgentni centar je organizovana trijaža, svim pacijentima je mjerena temperatura, svi su anketirani i u slučaju da je postojala sumnja na Covid19 upućivani u Kliniku za infektivne bolesti. Od juna 2020. godine osoblje Urgentnog centra je uključeno u primjenu brzih antigenskih testova za skrininig svih pacijenata koji su hospitalizovani u UKC Republike Srpske. Pogoršanjem epidemiološke situacije, od kraja oktobra 2020. godine i podjelom zgrade Centralnog medicinskog bloka, Urgentni centar je u većem ili manjem obimu bio u funkciji prijema Covid19 pacijenata. U Urgentnom centru su organizovane prijemne ambulante, prostor za opservaciju, reanimaciju i izolaciju Covid 19 pacijenta, kao i dnevna bolnica. U radu Urgentnog centra je učestvovao veliki broj ljekara i medicinskih tehničara iz svih organizacionih jedinica .

Na samom početku epidemije iskustvo i znanje o virusu, načinu prenošenja, simptomima i liječenju bolesti su bili veoma oskudni. To je izazovalo osjećaj straha i neizvjesnosti i kod građana, a naravno i kod zdravstvenih radnika. Razmjena informacija među ljekarima unutar naše ustanove, kao i sa kolegama iz zemalja u okruženju i iz čitavog svijeta je bila presudna za sticanje znanja u liječenju i u prevenciji bolesti. Pojava vakcina je ulijevala nadu u ublažavanje simptoma, smanjenje broja teško oboljelih i vraćanje u normalan život.

U toku epidemije najteže situacije su bile kada je bio veliki broj oboljelih zdravstvenih radnika. U takvim sitacijema nije bilo teško raditi samo zbog toga što je veliki broj zaposlenih bio na bolovanju i izolaciji nego i zbog straha i strepnje za njihovo i sopstveno zdravlje. Nažalost neke smo i izgubili. Epidemija je stvorila situaciju masovne nesreće gdje su broj i potrebe pacijenta daleko veći od mogućnosti zdravstvenog sistema. Bez obzira na to, u UKC Republike Srpske svo vrijeme epidemije zdravstveni radnici su imali dovoljno zaštitne opreme, prostora , lijekova i medicinskih sredstava na raspolaganju da su mogli nesmetano liječiti i zbrinjavati sve pacijente.
Bez obzira na težak period u zadnje dvije godine, epidemija je pokazala veliku požrtvovanost, profesionalizam i entuzijazam velikog broja zdravstvenih radnika. Takođe je donijela i nova znanja i omogućila timski rad, veliki broj mladih ljekara i tehničara je bio primoran da se vrlo aktivno uključi u zbrinjavanje najtežih pacijenta. To će svakako doprinijeti poboljšanju kvaliteta zbrinjavanja i ostalih pacijenata.

Ranko Palačković, glavni medicinski tehničar Urgentnog centra UKC Republike Srpske

Situaciju u vezi sa oboljenjem COVID19 sam izuzetno ozbiljno shvatio i prije samog prvog susreta sa novim korona virusom, zahvaljujući kontaktima sa kolegama iz Italije sa kojima imam dugogodišnju profesionalnu saradnju . Na osnovu iskustva kolega iz Italije sa izuzetnim oprezom pristupio sam organizaciji i pripremi za prve slučajeve ovog virusa.  Zajedno sa rukovodstvom UKC Republike Srpske i načelnikom Urgentnog centra i šefovima odjeljenja sproveli smo edukaciju kompletnog osoblja u primjeni svih preventivnih i zaštitnih mjera. Nisam osjećao strah, već smo problem gledali otvorenih očiju. Najteži trenuci koje i danas pamtim su svakako oni kada izgubite pacijenta. Nažalost, puno dobrih i dragih ljudi je izgubljeno. Zahvaljujući izuzetno dobroj organizaciji kroz Urgentni centar NECOVID i COVID prošlo je oko 240 000 pacijenata od osnivanja (od oktobra 2018. godine), od čega tokom prethodne dvije godine i u prva dva mjeseca 2022. godine  preko 167 000 covid i necovid pacijenata.  Na vakcinalnom punktu UKC Republike Srpske u Urgentnom centru vakcinisano je između 7000 i 8000 ljudi.

Dr Danijel Đekić- šef Covid odjeljenja – Interno

Pri svom prvom susretu sa novim korona virusom, imao sam određenu dozu straha od nepoznatog, kako zbog opasnosti koje je sam virus nosio, tako i zbog zebnje koliko ćemo uspješno moći pomoći pacijentima. Nisam vjerovao da će pandemija ovoliko dugo trajati. Najtužniji, najtraumatičniji i dobrim dijelom frustrirajući momenti su bili kada i pored ogromnog truda i svih terapijskih pokušaja doživite da pacijenti izgube bitku sa virusom, pogotovo mlađi. Taj osjećaj nemoći u tom momentu se jednostavno ucrta u vama samima.  Strah za sopstveno zdravlje se nekako izgubi u svakodnevnoj borbi sa virusom. Međutim, strah za zdravlje najbližih je bio konstantan. Organizacija rada naše ustanove u datim okolnostima bila je na najvišem mogućem nivou, svakodnevno prilagođena novonastalim situacijama. Dodao bih, da kao i svaka krizna i vanredna situacija i ova pandemija je pokazala složnost, saosjećajnost, savršen timski duh svih mojih kolegica i kolega, medicinskih radnika koji su se borili radeći u COVID sistemu, još jednom pokazujući zašto je ovaj poziv častan i human.

Načelnik Zavoda za kliničku mikrobiologiju, prof. dr Maja Travar

Dana 5.3. 2020. godine detektovali smo prvi slučaj SARS-CoV-2 virusne infekcije. Pripreme za uvođenje ove dijagnostičke pretrage završili smo sredinom februara 2020. godine, već nakon prvih informacija o potvrđenim slučajevima u drugim zemljama. Nabavljeni su reagensi, te obezbijeđeni svi potrebni preduslovi, pri čemu je prvi set uzoraka testiran 25.2.2020. Time smo u Zavodu za kliničku mikrobiologiju UKC Republike Srpske spremno dočekali početak pandemije.

Na samom početku niko nije znao koliko dugo će trajati pandemija. Najteže nam je padao prevelik obim posla na mali broj ljudi, neizvjesnost da li će neko iz tima biti zaražen, kako organizovati neprekinut rad ne samo za dijagnostiku SARS-CoV-2, već i za sve ostale dijagnostiče procedure, pošto naš Zavod nije prestajao sa pružanjem redovnih usluga iz područja mikrobiološke dijagnostike. U pojedinim talasima epidemije osoblje je bilo premoreno do krajnjih granica, bez korištenja slobodnih dana, godišnjih odmora, praznika itd.Tokom cijele epidemije članovi naših porodica osjetili su naše odsustvo iz redovnog života, preopterećenost, neizvjesnost kroz koju smo prolazili.

UKC Republike Srpske još u februaru 2020 izvršio je organizaciju prostora i sve svoje kapacitete ljudske i prostorne stavio na raspolaganje kao odgovor na pandemiju, uz organizovanje redovnog procesa rada (na pojedinim odjeljenjima u smanjenom obimu). Zavod za kliničku mikrobiologiju je u toku dvije godine pandemije radio maksimalno pojačanim kapacitetom (u 2021. godini pružen je tri puta veći broj usluga u odnosu na 2019. godinu), pri čemu je kapacitet  laboratorije u pogledu broju ljudi i prostoru ostao isti.

IN MEMORIAM

Medicinski profesionalci naše ustanove koji su izgubili živote tokom pandemije korona virusa radeći svoj posao krajnje profesionalno i predano.

Jedno hvala za sve je malo što možemo da kažemo mi zaposleni u UKC Republike Srpske za vas koji niste sa nama. Naša sjećanja na vas ne blijede. Imali smo privilegiju što smo vas poznavali jer ste bili ljudi koji su bez zadrške radili svoji posao, bili odani svojoj profesiji i našim građanima. Vječna vam slava i hvala!