U Klinici za anesteziju i intenzivno liječenje izvodi se tehnika regionalne anestezije peribulbarni blok sa blokovima perifernih grana facijalisa za inervaciju oka.Ova tehnika anestezijom, akinezijom i analgezijom omogućava izvođenje operacija u oftalmohirurgiji. Tehnika se primjenjuje kako bi se izbjegle moguće neželjene komplikacije tokom opšte anestezije i skratio period boravka pacijenata na bolničkom liječenju. Sa otkrivanjem lokalnih anestetika (prvo npr. kokaina 1884. godine, zatim prokaina, lidokaina, tetrakaina, te novijih anestetika: bupivacaina, ropivacaina) započela je njihova primjena kroz topikalnu, subtenon, retrobulbarnu i peribulbarnu anesteziju. Od velike važnosti je izabrati tehniku koja će obezbijediti bezbolnost i akineziju za vrijeme oftalmohirurške operacije sa što manje komplikacija i neželjenih efekata.
U Univerzitetskoj bolnici Klinički centar Banjaluka od mjeseca marta 2012. godine ovu tehniku počeo je rutinski da primjenjuje specijalista anestezije sa reanimacijom dr Mile Milanović. Tad je urađena operacija u vitroretinalnoj hirurgiji kod mladog visokorizičnog pacijenta (ASA IV) u vremenskom trajanju od 3h i 15 minuta, bez intraoperatvnih i postoperatvnih anestezioloških komplikacija. U posljednjih 6 mjeseci ovom tehnikom su uspješno urađene različite oftalmohirurške operacije kod 55 pacijenata. Preporučuje se pacijentima srednje i starije životne dobi koji boluju od pratećih sistemskih oboljenja (npr. dijabetičari sa svim mogućim komplikacijama, hipertenzija, koronarna bolest, slabost srca, CV i neurološka oboljenja, HOBP, emfizem pluća, hronična renalna insuficijencija, reumatske i metaboličke bolesti, enzimopatije). Od velikog značaja za intraoperativnu saradnju i konačan dobar ishod je i informisanost pacijenta o samoj vrsti anestezije koja će se primjeniti, preoperativnoj sedaciji, tehnici izvođenja i mogućim komplikacijama i postoperativnim preporukama.
Prednosti primjene ove anestezije je da pruža dobru postoperativnu analgeziju, akineziju (mirno oko kako bi operater kvalitetno uradio operaciju), veću sigurnost za pacijenta zbog pratećih bolesti, minimalan uticaj na intraokularni pritisak, vrlo rijetko postoperativno mučninu i povraćanje, bolesnik se može operisati iako nije natašte mada se preporučuje zbog eventualne konverzije u opštu anesteziju, manje krvarenje, manji rizik plućne embolije i puno veću kardiovaskularnu stabilnost, manje promjene u biohemijskim nalazima krvi, manje izražena postoperativna uznemirenost i analgezija i na kraju jeftinija tehnika anestezije.
Primjena ove tehnike nije poželjna kod pojedinih pacijenata kao što su djeca, mentalno hendikepirani, gluhonijemi, pacijenta sa drugih govornih područja zbog jezičke barijere jer pokrivanje glave izaziva neugodan osjećaj i pacijentov strah. Takođe, nije pogodna za traumu oka, dakriocistostomiju i hirurgiju otvorenog oka. S toga je neophodna dobra preoperativna priprema, dobro poznavanje funkcionisanja autonomnog nervnog sistema, refleksnih lukova u sklopu okulokardijalnog, okulorespiratornog, okuloemetičkog refleksa, mehanizma djelovanja lijekova i njihovih nuspojava kako bi se eventualne komplikacije prevenirale ili riješile.
Prirucnik za majke o zdravlju i dojenju