Klinika za plastično-rekonstruktivnu hirurgiju Univerzitetske bolnice Klinički centar Banjaluka zajedno sa Udruženjem za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju Republike Srpske i Savezom žena oboljelih od karcinoma dojke „Iskra“ organizovala je u Banjaluci predavanja o temi „Primarna i sekundarna rekonstrukcija dojke“.
Predavanje je okupilo značajan broj pacijentkinja oboljelih od karcinoma dojke iz cijele Republike Srpske kao i pacijentkinja iz Federacije BIH (Udruženje iz Jajca, Livanjskog kantona i Unsko-sanskog kantona). U gore pomenutim regijama Federacije BiH rekonstruktivna hirurgija dojke nije besplatna odnosno pacijentkinje plaćaju implantate, što nije slučaj u Republici Srpskoj.
O ovom zdravstvenom problemu i načinu liječenja istog, govorili su pred prepunom salom načelnik Klinike za plastično-rekonstruktivnu hirurgiju dr Nikola Baroš, načelnik Klinike za onkologiju dr Zdenka Gojković, dr Aleksandar Guzijan, Klinika za onkologiju – Centar za dojku Univerzitetske bolnice Klinički centar Banjaluka, kao i dr Dušan Mileusnić iz Centra za radioterapiju.
Tom prilikom načelnik Klinike za plastično-rekonstruktivnu hirurgiju dr Nikola Baroš rekao je da je na ovaj način želio pacijentkinjama oboljelim od raka dojke ukazati na rekonstruktivne zahvate koji se rade u Republici Srpskoj, te dodao da iako broj žena koje se odlučuju na rekonstruktivne zahvate raste, zainteresovanost još uvijek nije tako velika kao što se očekuje da to bude. Takođe, dodao je da sredina u kojoj živimo sputava žene da poslije odstranjivanja dojke urade i njenu rekonstrukciju. Vrlo važan momenat u liječenju karcinoma dojke za sve pacijentkinje ima i estetski segment s toga je vrlo važno posvetiti pažnju estetskoj hirurgiji, odnosno rekonstruktivnoj i plastičnoj hirurgiji.
Predsjednik Saveza žena oboljelih od raka dojke „Iskra“ Banjaluka Azra Ikalović rekla je da pomisao žene koja se budi poslije operacije tokom koje joj je uklonjena dojka je da ima fizički nedostatak. Istakla je da mimo bola koji žena trpi tokom liječenja, u istoj mjeri trpi i psihički bol zbog nedostatka dojke i kose od hemoterapije.
Nakon stručnog dijela predavanja skupu su se i obratile tri pacijentkinje kojima je urađena rekonstrukcija i svoje iskustvo podijelile sa prisutnim. Jedna od njih je B.G. (1983.) kojoj je rekonstrukcija TPAM režnjom urađena u julu 2014. godine. Rekla je da se na operativni zahvat odlučila jer joj je psihički postalo opterećenje razmišljati o tome da je stavila protezu kada krene na posao, kakvu će odjeću kupiti, a da joj se pri tome ne vidi proteza itd. U donošenju konačne odluke pomogao joj je razgovor sa plastično-rekonstruktivnim hirurgom koji ju je upoznao sa metodama izvođenja rekonstrukcije, potencijalanim rizicima i svim ostalim pitanjima koja su joj stvarala opterećenja. Svakako korist od rekonstrukcije je višestruka jer je postala psihički opuštenija, nivo samopouzdanja je viši u odnosu na period prije rekonstrukcije i ne mora više da čeka u redovima da bi dobila i ovjerila nalog za ortopedsko pomagalo.
Pomoćnik ministra zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske dr Milan Latinović prije početka predavanja rekao je da je prošle godine u Republici Srpskoj urađeno sedam, a u toku ove godine četiri totalne rekonstrukcije dojke kod pacijentkinja oboljelih od karcinoma dojke, a koje je finansirao Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.
Predavanju su prisustvovali i ministar zdravlja i socijalne skrbi Livanjskog kantona Dragoslav Topić, pomoćnik generalnog direktora za medicinske poslove UB KCBL dr Slobodan Hajder kao medicinsko osoblje Univerzitetske bolnice Klinički centar Banjaluka, te predstavnici Fonda zdravstvenog osiguranja RS.
Prirucnik za majke o zdravlju i dojenju