Proslava dvogodišnjice postojanja Službe kliničke rehabilitacije
Danas, 7. decembra 2012. godine u periodu od 11.00 do 15.00 časova u Amfiteatru Kliničkog centra Banja Luka (objekat Maternitea na Paprikovcu) održaće se Okrugli sto na temu Rana rehabilitacija – bolja klinička praksa.
Sa kolegama iz eminientnih zdravstvenih institucija koje se bave pitanjem rane rehabilitacije iz Republike Srbije, Republike Srpske i Federacije BiH te sa predstavnicima Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, razmatraćemo mnoga pitanja koja se odnose na ovu veoma važnu oblast medicine.
Imaćemo čast da, između ostalih ugostimo i prof. dr sc. med. Milicu Lazović, dr Mirka Grajića i prim. dr Olgu Nikolić, istaknute eksperte iz ove oblasti.
Ujedno će naša Služba kliničke rehabilitacije proslaviti dvogodišnjicu svog postojanja.
Rapidno rastuća incidencija bolesti visokog rizika mortaliteta, prije svega akutnog infarkta miokarda, moždanog udara, hroničnih plućnih oboljenja (prije svega HOBP) te teške traume koje se odnose i na stariju životnu dob i na kompleksne traume (svakodnevni saobraćajni udesi), akutna bolesna stanja prouzrokovana metaboličkim poremećajima (dijabetes, giht) te onkoloških oboljenja, doveli su do velikog opterećenja budžeta za zdravstvo diljem svijeta.
Zdravstveni sistemi širom svijeta su se, zbog navedenih razloga, fokusirali na ranu kliničku rehabilitaciju kao jednu od okosnica tekućih reformi sistema zdravstvene zaštite.
Uključivanje troškova rane kliničke rehabilitacije u DTS i DRG (bodovanje kliničkih usluga, na osnovu kojeg dobijamo finansijska sredstva) će biti jedna od tema koja će se razmatrati na Okruglom stolu.
Zahvaljujući brzom razvoju medicinskih dijagnostičko terapijskih mogućnosti preživljavanje nakon teških bolesti i traume se značajno poboljšalo, ali je na žalost praćeno akutnom ili trajnom funkcionalnom onesposobljenošću koja ima za posljedicu česte rehospitalizacije, produženu dužinu bolovanja, smanjenu radnu sposobnost , nemogućnost postizanja funkcionalne samostalnosti, koja uveliko utiče na kvalitet života te do značajnog povećanja troškova, kako za pojedinca, tako i za zajednicu u cjelini.
Osnovni ciljevi rane rehabilitacije uključuju prevenciju komplikacija i imobilnosti (koje se odnose na kardiorespiratorni, lokomotorni, neurološki i druge sisteme) zato što je većina teških akutnih kliničkih stanja praćena imobilnošću (vezanošću pacijenta za krevet) te saniranje posljedica takvih stanja u skladu sa medicinom zasnovanom na dokazima.
Savremeni koncept sveobuhvatne rehabilitacije podrazumijeva ranu medicinsku rehabilitaciju kao zakonski obaveznu komponentu liječenja pacijenata koja počinje od momenta razbolijevanja – povređivanja, odnosno prijema na akutno kliničko liječenje i nastavak rehabilitacije koja se provodi do postizanja mogućeg optimalnog fizičkog i psihičkog oporavka i reintegracije u aktivnosti svakodnevnog života.
Akutni rehabilitacioni tretman u sklopu kliničkih puteva provodi se u bolesničkim sobama gdje se i primjenjuju fizikalni terapijski modaliteti i testiranja u klinikama na kojima se pacijent liječi.
Međutim, prema savremenim smjernicama i obligacijama, za liječenje pacijenata sa visokim rizikom mortaliteta neophodno je izdvajanje bolničkih kreveta za provođenje rane rehabilitacije u uslovima intenzivne i poluintenzivne medicine. To će biti jedna od tema koja će se diksutovati na okruglom stolu.
Zato je osoblje Službe za kliničku rehabilitaciju (dva fizijatra-specijalista, dva ljekara na specijalizaciji, dva ljekara –sekundarca, 26 fizioterapeuta) prisutno u cijelom Kliničkom centru Banja Luka – pored pacijenta koji je doživio moždani udar, srčani udar, pacijentice koja je operisala dojku, amputirca, kvadriplegičara,…….., te sa porodicama naših pacijenata.
Primjera radi, u svijetu su usvojeni klinički programi odvikavanja od pušenja (jednog od vodećih uzroka srčanih, moždanih i plućnih oboljenja), a sa njima se započinje u inicijalnoj fazi akutnog liječenja (npr. nakon srčanog udara). Planiramo da u dogledno vrijeme krenemo i sa tim aktivnostima, jer nije dovoljno pacijentu reći da od danas nema pušenja, jer je to dodatni stres na njegovo već teško zdravstveno stanje.
Zbog poboljšanja kvaliteta liječenja kliničkih pacijenata te zbog neophodnosti multidisciplinarnog pristupa potrebno je usaglasiti protokole rehabilitacionog tretmana jer će nas to u konačnici dovesti do certifikacije i akreditacije ustanove.